Kada smo odlučili da će 1. mart, Dan nezavisnosti naše domovine, biti trenutak kada ćemo nakon opsežnih priprema i prezentirati javnosti i građanima BiH naš portal, nijednog trenutka nismo imali dilemu i kome ćemo prvom ponuditi mogućnost da, u opširnom interviju, čestita i uljepša ovaj veliki dan iz naše historije.
Izbor je, razumljivo, pao na najboljeg bh. sportistu te najboljeg atletičara i trećeg najboljeg sportistu Balkana za 2015. godinu, Zeničanina Amela Tuku, koji nas je prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Pekingu obradovao bronzanom medaljom, prvom svjetskom i jedinom poslijeratnom bh. medaljom medaljom u olimpijskim sportovima. Tuka se jučer iz talijanske Verone i vratio u BiH.
-Čast mi je što i na ovaj način, za sada samo kratko, svojoj zemlji i ljudima mogu čestitati Dan nezavisnosti. Ostalo ćemo, akobogda, ostaviti za Olimpijske igre u Brazilu.
Pripreme za Rijo, samo nakratko, poremetila je nedavna povreda noge. Tačnije malo istegnuće?!
-Tako je. Nije ništa ozbiljno i već prvog marta ponovo startam ponovo u punom kapacitetu. Proteklih sam dana, uz fizikalne terapije, u Veroni malo trčkarao po bazenu i radio u teretani. Uglavnom, osjećam se odlično i nisam ništa izgubio na formi. Možda mi je ovaj kratki odmor i dobrodošao nakon napornih treninga u Južnoj Africi.
Ostaje zajednička, Vaša i trenerova odluka, da nećete ove godine nastupati u dvorani?
-Ostaje. Uostalom, nisam se ni spremao za dvoranu, jer sam već ranije reakao da neću putovati na Svjetsko dvoransko prvenstvo u Portlandu (SAD). Ali, želio sam iz punog treninga odraditi tu jednu trku prije Balkanijade i samu Balkanijadu. A i to je, eto, otpalo zbog povrede, tako da se opet okrećem pripremama za OI. U dvorani sigurno ove godine neću nastupati.
Kakav je daljnji plan priprema?
-Planirao sam da do polovine marta ostanem u Zenici i pokušam položiti neke ispite na Mašinskom fakultetu, na kojem sam apsolvirao prošle godine. Nadam se da ću uspjeti. Naravno, uporedo ću trenirati, po programu koji mi je trener Gianni Ghidini sačinio za ovaj period, a onda se vraćam u Veronu. Zato se ovih dana želim i mentalno, družeći se s porodicom i prijateljima, spremiti za ono što me čeka u aprilu i maju.
A šta Vas to toliko strašno čeka u aprilu i maju?
-Čeka me potpuna posvećenost treningu i odmoru, kako bih što spremniji bio na Olimpijadi. Ne smijemo pogriješiti ni ja ni trener. A to, u mom slučaju, znači dva treninga dnevno, jesti i spavati. Najmanje dva sata odmora između treniga. To smo radili i prošle godine, tako ćemo i ove, jer to je i jedini način za uspjeh.
Odmor je neophodan, možda i najvažniji u sportu. Jer, tijelo pamti sve?!
-Tako je. Ja sam svoje tijelo već istrenirao za takav ritam i želim istrajati. Znam šta je dobro za mene i moju karijeru.
Prošlu ste godinu završili kao najbrži čovjek u Svijetu na 800 metara (1:42,51), a kako ste u orbitu uskočili iznenada, pojavile su se sumnje u možebitni doping i kod Vas. Čak i od nekih Vaših kolega?!
– Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali mene to ne dotiče. Jer, novinari niti svi ti koji su istraživali i izražavali sumnju, nisu proveli nekoliko dana sa mnom na pripremama. Da vide šta sve činim za uspjeh i na kakva sam odricanja spreman. Sav sam se dao u atletiku i slijepo slušam upute trenera. Zato, u pripemi za Rio de Janeiro, ne smijemo pogriješiti ni ja, a ni on.
Kakva su, iskreno, očekivanja iz Vašeg tabora od Olimpijskih igara u Brazilu?
-Kao i uvijek, prvi i osnovni cilj je izboriti veliko finale, među osam najboljih, a onda je sve moguće. Finale je cilj svakom atletičaru, jer nije lako proći kvalifikacije i polufinale. Vidjeli ste šta se desilo u Pekingu Nijelu Amosu (srebreni sa OI u Londonu 2012.-op.a.) i Mohammedu Amanu (branio zlato iz Moskve 2013.-op.a.), koji nisu ušli ni u finale. To je tako.
Bez obzira što se radi o trci na 800 metara, svaka se greška skupo plaća?!
-Tako je. Zato puno radim i na psihičkoj spremi, jer fizički su svi spremni na olimpijadama i svjetskim prvenstvima. To je osnovno, jer ako nisu spremni, neće ni doći. Znaju da nemaju šanse.
Vi, hvala Bogu, s pshičkom spremom nemate problema. Tačnije, puni ste sampouzdanja. Uostalom, u debitanskom nastupu u dvorani prošle ste zime pobjedili na Balkanijadi; u debitanskom nastupu na Dijamnatnoj ligi pobjedili ste u Monte Carlu, a i na SP-u u Pekingu, gdje ste također bili debitant, pobjedili ste u kvalifikacijama i polufinalu?!
-Istina. Zato što u svaku trku ulazim dobro pripremljen i s velikim respektom prema svako rivalu. Nije važno ni njegovo ime ni rezultat. Svako Vas može pobjediti, ako niste pravi taj dan. Takav ću biti i na OI, sa kojih ću, nadam se, novom medaljom obradovati naš narod, sebe, porodicu, prijatelje…
Redakcija
